Suživot i susret s drugima

Bonton ili dobro i lijepo ponašanje potrebno je provoditi u svim životnim prilikama. Pogrešno je razmišljanje kako pravila dobrog ponašanja vrijede samo kada smo vani, izvan svoga doma i obitelji i da se doma možemo opustiti i zaboraviti bonton. Pretpostavka slobodnog ponašanja u vlastitom domu kriva je procjena i u suprotnosti je s temeljima dobrog ponašanja, a to je samoodgoj. Takvim svojim ponašanjem nismo dobar primjer članovima svoje obitelji.
Uz sve norme i pravila dobrog ponašanja svakodnevno susrećemo ljude s kojima teško surađujemo i komuniciramo. Često nam norme i pravila nisu dovoljni za uspješnu komunikaciju i odnos s drugima. Za uspješan odnos s drugima potrebna su nam i druga načela koja su povezana s ljudskom osobnošću.

Ljudska osobnost i ponašanje
Još je Hipokrat 400 godina prije Krista podijelio ljude, u četiri osnovne grupe, po temperamentu: na kolerika, sangvinika, flegmatika i melankolika. Kolerik je osoba kojoj je i mali povod razlog da burno reagira, ali isto tako slijedi i brzo smirivanje. Pun je ideja i ambicija koje već drugi dan zaboravlja i ide dalje. Sangvinik je „slobodni umjetnik“, vedar i nasmijan, donosi radost u društveni, obiteljski ili poslovni krug. Lak je na obećanjima. Nije čvrsta i pouzdana osoba. Flegmatik mora imati svoj mir. Jedina stvar koja ga može izbaciti iz takta je žurba i hitnost nekog posla. Sve što radi, radi opušteno i promišljeno. Njegov moto „Samo polako i mirno!“ često je na kraju točan i učinkovit. Pouzdan je i siguran oslonac u suradnji. Ali s osobama koje su brze postaje nepodnošljiv i dovodi ih do očaja. Melankolik budućnost vidi crnom. Izvor opasnosti je svugdje oko nas i svaki put je krivi, sva rješenja su upitna kao i cijeli svijet za koji je ovo možda posljednji dan. Uz sve navedeno pouzdan je za suradnju i prijateljstvo.
Posve je sigurno da ne postoje ljudi koje možemo sa sigurnošću svrstati u bilo koju od ovih skupina. Naime svi imamo osobine sangvinika, kolerika, flegmatika i melankolika, sve ovisi o životnoj situaciji u kojoj se nađemo. Kao što ne postoje posve dobri i posve zli ljudi tako ne postoje ljudi koje bi posve mogli svrstati u jednu od spomenutih i opisanih skupina. Svaki čovjek ima gotovo sve odlike ovih temperamenata ili osobnosti, ali kod svakog je pojedina izražena više od drugih. Jedna uvijek preteže nad drugima što je jasno uočljivo. Kad bi trebali opisati ljude s kojima surađujemo i komuniciramo mogli bi sa sigurnošću navesti glavne odlike njihove osobnosti. Međutim dobro poznavanje i prepoznavanje osobnosti pojedinaca prava je umješnost koja nam umnogome olakšava život na poslu, u obitelji i društvu.

Vanjština kao pokazatelj osobnosti
Prepoznati bitnu osobinu kod nekoga koga prvi put vidimo, zasigurno je dar i mali broj ljudi to može. Premda mnogi misle da to mogu. Suvremeno istraživanje o neverbalnoj komunikaciji govori o prepoznatljivim i vidljivim znakovima koji nam govore znatno više od onoga što osoba želi reći. Ta su istraživanja od velike pomoći i ovladavanje njima uvelike doprinosi uspješnosti kod pregovora i suradnje bilo koje vrste. Međutim, na brzinu doneseni pojedinačni sudovi, kako god do njih došli bilo dobrim poznavanjem neverbalne komunikacije ili osobnim darom, mogu biti pogrešni. Osobito je važno promišljeno se odnositi prema onima koje prvi put vidimo.
Simpatičnost, šarm, odjeća i dopadljiv izgled nisu razlog da dobro ne promislimo prije suradnje.
Svi vanjski znaci nisu siguran pokazatelj čovjekove duše i osobnosti. Bitno se krije iza vanjštine. Važnost prvog nastupa ili dojma ima veliku i značajnu ulogu, ali je kratkotrajna, ako je lažan.
Kvaliteta suradnje u poslovnom i društvenom životu ovisi isključivo o iskrenom i dobrom međusobnom odnosu. Površno poznavanje neke osobe i krive procjene možemo čuti svakodnevno kod kriminalnih radnji. Veliki broj prevara odrade osobe koje za to, na prvi pogled, nisu bile sposobne. Vrlo često skromnost neke osobe nazivamo glupost, suzdržanost proglašavamo nesposobnošću, dobrotu činom samohvale, odgovornost prema poslu dodvoravanjem...

Životne situacije i odnosi s drugima
Svima je poznata izreka U nevolji se prepoznaju istinski prijatelji koja je doista provjerljiva i vjerujem da su je mnogi spremni potvrditi. Uz nevolju ljudi pokazuju pravo lice i u nekim drugim životnim situacijama kao što su vlast, radost i u napadima bijesa i ljutnje. Poznata je također uzrečica Daj mu vlast u ruke da vidimo kakav je čovjek. Životne situacije koje smo spomenuli prilika su da potvrdimo svoje mišljenje o nekome ili da ga promijenimo. Vlast ne promijeni ljude, nego samo pokaže njihovo pravo lice. Potreba ili nevolja nije promijenila, već pokazala kakav je uistinu.
Svakako je pozitivna činjenica spoznati istinu o nekome bez obzira kako došli do te istine. Ona će nam pomoći u našem daljnjem odnosu. Komunikacija i naš odnos neće biti isti kao prije kada to nismo znali. Ako je netko pouzdan i odgovoran prema njemu ćemo se ponašati drugačije nego prema neodgovornom i nepouzdanom.
Važno je promišljati o tome jer se možemo naći u situaciji da budemo omalovažavani, lažno optuženi, osramoćeni ili napadnuti. U nekim prigodama i sami moramo zaboravi pravila dobrog ponašanja te spriječiti laž, klevetu, prostačko ponašanje. U poslovnom i društvenom krugu ako se susretnemo s prostakom jasno je da mu moramo dati do znanja da uvrede ne želimo podnositi. Svaki oblik nasilja, verbalnog i fizičkog, treba prijaviti nadležnim službama. Doista je mnogo različitih ponašanja ljudi koje svakodnevno susrećemo. Uz skromne i dobre postoje i oni koji su manje dobri i upravo s njima nije lako živjeti i raditi, a oni su tu.

Ljudi kojima nedostaje dobrote
Ljudi kojima nedostaje dobrote ili zločesti također su stanovnici ovoga planeta, i to s pravom. Moramo i s njima živjeti, raditi i surađivati. Jedan poznati njemački pisac iz 18. stoljeća napisao je da moramo pronaći način suradnje i suživota i s takvim ljudima. Zločesti ljudi neće pustiti na miru dobre jer oni lako mogu spoznati ono što njima nedostaje. Lopovi i glupani lako se prepoznaju i vrlo rado surađuju u svim životnim situacijama, a trn u oku su im razumni i plemeniti. Dobrotu koja im nedostaje lako prepoznaju kod drugih koji je imaju. Uz sve nepravde, laži, klevete važno je ne skrenuti na njihov put. Ne smijemo činiti zlo da im uzvratimo. Suradnja sa zlima protiv zlih nije dobro. Treba ostati dosljedan sebi te biti velikodušan. Velikodušnost mora biti dostojanstvena, a ne plod straha. Biti neustrašiv u svojim stavovima i dati do znanja da ćeš se boriti odvažno, ali pošteno. Trebamo biti svjesni činjenice da nas neki ljudi ne vole i ma što učinili neće nas zavoljeti.

Tašti ljudi
Tko je tašt? Svi ponekad. Svatko je sretan kad čuje pohvalu bilo koje vrste. Sasvim je sigurno da pohvala pozitivno utječe na posao koji obavljamo, ona je poticaj za bolje i više. Ona nam jača samopouzdanje i ponos.
Sama po sebi taština nije loša, ali ponekad uzme previše maha i čovjeku nanosi štetu. Međutim
ako čovjek izgubi kontrolu i prepusti se taštini tada postaje neželjen sugovornik, radni kolega, bračni drug.
Tašt čovjek je u središtu svoga svijeta, a i šire. Bilo kakva kritika neprihvatljiva mu je. Sva drugačija mišljenja glupa su i neprihvatljiva. Ako je nemoguće spasiti jedini način je prihvatiti ih.

Osjetljivi ljudi
Oni su zapravo i tašti jer ih i najmanja sitnica vrijeđa i baca u očaj. Vrlo teško je približiti se takvim ljudima. Oni su obazrivi i nedozvoljavaju prisnije odnose. U društvu su nesigurni i napeti, pozorno važu svaku riječ. Svaki oblik neprimjerenog ponašanja prema njima proglašavaju nepoštivanjem i omalovažavanjem. Ako pouzdano znamo da je osoba takva treba biti obazriv prema njoj, ali to nikako ne znači i popustljiv te na svaku njenu reakciju ispričavati se.
U odnosu prema osjetljivim ljudima trebalo bi, ako je moguće, doznati razloge njihove osjetljivosti koji mogu biti različiti. Životne poteškoće, bolest, razočaranja u bliske osobe samo su neki od razloga. Ako su razlozi takvog ponašanja objektivni tada pristup treba biti drugačiji. Prijateljski pristup, dobrota i strpljivost mogu ponekad povratiti izgubljenu sigurnost.

Nepouzdani ljudi
Nepouzdani ljudi mogu biti i u pravilu jesu vrlo zabavni i zanimljivi. Njihova nepouzdanost česta je
tema zabavnih razgovora, ali samo onih u koje nismo direktno uključeni. Oni nisu nužno zločesti. Pojmovi red i odgovornost njima su strani i apstraktni. Potrebno je biti oprezan kod suradnje i ne graditi siguran oslonac u poslovnom, društvenom ili obiteljskom krugu. Nepouzdanost na poslu može biti stresna situacija i problemi u obitelji i obrnuto. Pomanjkanje koncentracije kao blaži poremećaj može također biti izvor nepouzdanosti. Nepouzdane i netočne ljude treba upozoriti na nepravilnosti koje trebaju ispraviti. Ako je to pretežak zadatak za njih, svi važniji odnosi u životu moraju ih isključivati. Normalni ljudski odnosi mogu se graditi isključivo na povjerenju i pouzdanju u druge.

Zavidni ljudi
Tko je zavidan? Zavidan je onaj tko se ne raduje tuđoj sreći, tj. ako je uspjeh druge osobe uzrok njihovog neraspoloženja i nesreće. Zavist nije dobra i negativno utječe na samu osobu, ali i na druge. Ponekad je možemo prepoznati i kod dobrih i za društvo ugodnih osoba. Gotovo da je svi imamo u sebi kao osnovnu težnju za preživljavanjem. Ja sam zaslužio više i bolje od drugih. Svi nastojimo i težimo da u životu postignemo što veći uspjeh, primjeri drugih mogu nam biti poticaj ali i razlog zavisti. Trebamo truditi se potiskivati je i držati na normalnom stupnju kao i mnoge svoje ljudske slabosti. U susretu sa zavidnim ljudima treba biti obazriv i ne davati im povoda za buđenje zavisti.
Zavist i jal ne treba izazivati i provocirati. Naša obazrivost neće pomoći zavidnim osoba da se oslobode te slabosti, ali i njima i sebi možemo olakšati život. Svoje razloge zavidne osobe pronalaze i u najmanjim sitnicama koje drugi nezasluženo imaju.

Praznovjerni ljudi
Iznenadimo se kad čujemo tko se sve poziva na praznovjerje. Ona nisu isključivo vezana za neobrazovane ljude. Mnogi to ne žele javno priznati, ali su vrlo osjetljivi na brojku trinaest ili neku sličnu pojavu koju povezuju s mogućim neželjenim događajima koje nastoje izbjeći. Slične pojave duboko su ušle u psihe tih ljudi, a svoje korijene imaju u primitivnim društvima. Jasno je da svaki pokušaj pojašnjavanja takvim osobama o npr. besmislenosti horoskopa i sigurnog predviđanja budućih događaja, neće ništa značiti. Ismijavanje ili izrugivanje nije prikladan način komuniciranja i odnosa prema njima i treba ga izbjegavati. Ne treba inicirati nelagodu kod praznovjerne osobe. Uljudno je prešutjeti i poštivati njegovo ponašanje dok je suradnja i odnos moguć. Primjer praznovjerja možemo naći i kod šire društvene javnosti npr. odabir terena za igru na kojem nogometne momčadi još nisu izgubile. Jasno je da sama ta činjenica ništa ne znači ako ne postoji dodatni razlog, publika, kvaliteta travnjaka i uigranost momčadi.

Poznavanje i prepoznavanje osobnosti pojedinaca prava je umješnost koja nam umnogome olakšava život na poslu, u obitelji i društvu.

Radovan Budeš, prof.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript