Ženska prava hoću!
Utorak, 24 Studeni 2009 08:24
Informacije koje svakodnevno čujemo izazivaju sumnju i nevjericu. Vjerojatno se svatko od nas našao u situaciji da od supruge, sestre, majke, poznanice ili prijateljice čuje nevjerojatna pitanja koja su joj bila upućena tijekom razgovora prilikom zapošljavanja: Imate li djece? Koliko? Planirate li u skoroj budućnosti roditi? Jeste li praktični vjernik i koje ste vjere? Jeste li u vezi? Slaže li se dečko s izborom vašeg zanimanja? Stanujete li s roditeljima ili u svom stanu? Živite li s dečkom? Zaprepaštenost i nevjerica kad to čujemo kratko traju, a zapravo bi trebali reagirati i pokušati ispraviti nepravde koje se događaju. Diskriminacija žena nije strana ni suvremenim i razvijenijim društvima od našeg. Zadaća pravne države i njenih građana je svesti bilo kakav oblik diskriminacije na minimum. Jasno da je država nemoćna, ako se i pojedinci ne uključe. Mnoge udruge dižu svoj glas i nastoje educirati žene da bi se upoznale s pravima koja im jamči ustav i međunarodno pravo. Neznanje je također velika prepreka u suzbijanju diskriminacije. Istraživanja koja su vođena u nama susjednoj BiH pokazala su da 17% muškaraca i 7,9 % žena poziv na intimne odnose na radom mjestu ne smatra seksualnim uznemiravanjem.
Žene su zapostavljene u političkom i kulturnom okruženju. Vrlo mali postotak žena uključen je u politički, bilo državni bilo stranački, vrh. Pitanje o zastupljenosti žena u politici izađe u javnost kratko vrijeme prije izbora kada se političari razbacuju obećanjima, ali već drugi dan nastavljaju uhodanim stazama.
Žene su doista u podređenom položaju u odnosu na muškarce. Manje su plaćene od muškaraca za jednako obavljeni posao. Gotovo da ih nema u nazivima glavnih ulica i trgova, iznimka su I. B. Mažuranić i Djevica Marija.
Od 138 spomenika u gradu Zagrebu samo njih 48 posvećeno je ženama, ali vrlo mali broj konkretnim povijesnim osobama. Česta su meta seksualnog uznemiravanja u medijima i reklamnim kampanjama. Naglašava se samo njihova fizička ljepota koja je lišena razuma. U ukupnom broju nezaposlenih žene su u većem postotku. U uslužnim djelatnostima i u turizmu na nekvalificiranim radnim mjestima 92% su žene. Dok u upravljačkoj strukturi zauzimaju svega 7%. Ovi i mnogi drugi pokazatelji razlog su mnogih aktivnosti koje se poduzimaju diljem svijeta da se poboljša odnos prema ženama.
Otkud potreba za ženskim pravima pored Deklaracije o ljudskim pravima
Opća deklaracija o ljudskim pravima donesena je 1948. godine u Parizu. Od 58 članica UN, njih 48 glasovalo je za, 8 članica bilo je suzdržano, a predstavnici dviju država nisu bili prisutni. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima danas je prihvaćena od velike većine država, organizacija i pojedinaca. Od 1948. godine do danas Deklaracija je prevedena na više od dvjesto jezika i najčešće je citiran pravni tekst u svijetu.
Osoba samim rođenjem stječe određena prava čije povrede izazivaju sankcije. Svaka pojedina država i svojim ustavom osigurava osobi poštivanje tih prava. Usprkos općeprihvaćenoj ideji o ljudskim pravima diljem svijeta ona su vrlo često, čak i u modernim društvima, nedovoljno zaštićena. Gotovo u svim zemljama svijeta mnogim osoba ta prava su ugrožena.
Definicija osobe jasno uključuje svako ljudsko biće koje je obdareno razumom i sviješću, a to znači muškarce, žene i djecu. Premda definicija osobe uključuje i žene i djecu oni su bili i još uvijek jesu najčešće žrtve nad kojima se krše ta prava.
U Kini i Indiji majke su prisiljene ubijati žensku novorođenčad. U Indiji i Pakistanu 90% muževa fizički zlostavlja svoju ženu. U Africi svake godine obrezivanjem unakaze tijela dva milijuna djevojčica. Gotovo nijedna država u svom ustavu nema diskriminaciju, ali je ona ipak prisutna.
Potreba za ženskim pravima javila se kao nezadovoljstvo i odgovor na česta kršenje ljudskih prava nad ženama. Prava žena su se kršila bez posljedica za prekršitelje. Žene su bile lišene mnogih prava koja su im zagarantirana Općom deklaracijom o ljudskim pravima. Ženska prava izjednačavaju pravno, ideološki, filozofski i politički sva prava svake ženske osobe.
Izraziti primjer ženskog prava je pravo odlučivanja o pobačaju ili prekidu trudnoće. Jednakost spolova u oružanim snagama, društvena jednakost i zastupljenost u političkim upravnim odborima te u izvršnim tijelima vlasti.
Što znači biti žena danas u dvadeset prvom stoljeću? To ovisi o tome gdje ste rođeni i gdje živite. U nekim dijelovima svijeta koji su zahvaćeni ratom žene su roba koja se razmjenjuje, prodaje. U ekonomski siromašnim zemljama mnoga ženska novorođenčad nisu poželjna. U islamskim državama sa šerijatskim zakonom uskraćeno im je obrazovanje, pravo glasa, zdravstvena zaštita i sl. U modernim i razvijenim zapadnim državama potplaćene su za posao koji obavljaju u odnosu na muškarce, često su žrtve zlostavljanja, vrlo teško dolaze do važnijih radnih mjesta u političkoj i ekonomskoj strukturi.
Sve to snažno je utjecalo na hrabre i odvažne žene da pokrenu inicijativu za ženska prava.
Uloga žene kroz povijest
Uloga žene kroz povijest bila je različita. Međutim osnovni princip shvaćanja uloge žene bio je da je ona podčinjena mužu i drugi princip da je ona ta koja vodi brigu o domaćinstvu, rađanju i odgoju djece. Muž je preuzimao odgovornost zaštite obitelji i opskrbe. Muž je samostalno donosio odluke i bio je glava obitelji. Ta podjela vidljiva je i danas u pojmovima muški i ženski poslovi, premda su se muško ženski omjeri u pojedinim poslovima mijenjali. Danas je znatno veći broj žena uključen u osnovno obrazovanje, dok je to mjesto ranije pripadalo isključivo muškim učiteljima. Žene su vodile brigu samo o kućnom odgoju. Tajnice su zauzele mjesto koje je također u povijesti pripadalo muškarcima, a koji su danas znatno manje zastupljeni. Gotovo da i nema zanimanja koje danas potpuno isključuje mušku ili žensku osobu. Žene kao nogometni suci bile su dočekane s nevjericom i šokom, no s vremenom se njihov broj povećava i danas je to sasvim normalna stvar. Žene koje upravljaju zrakoplovima, kamionima, tramvajima, motorima nisu rijetkost i postaju normalna pojava u razvijenom društvu.
Ženska podčinjenost ili muška nadmoć i važnost kroz povijest bila je čvrsto utemeljena. Tri velike religije Židovstvo, Kršćanstvo i Islam vjeruju u jednoga Boga koji je Otac i Stvoritelj. Sve tri religije naglašavaju važnost muške osobe bilo to kralja, sina, mesije. U kršćanstvu se naglašava jednaka važnost i vrijednost žene i muškarca pred Bogom. Bogu su i muškarac i žena jednako vrijedni i ta ravnopravnost u očima Božjim je jasna, ali primjena na zemaljski život unosi razlike. Eva – majka svih ljudi – snosi posljedice za istočni grijeh kao i Adam koji je također počinio grijeh. Ali kroz povijest na Evu je taj teret prvoga grijeha znatno više utjecao. Svijetli ženski lik u Kršćanstvu je lik Djevice Marije koja je majka svih kršćana i koja je zaslužna za spas čovječanstva. Većina svjetskih religija u strukturi i svećenstvu isključuju ženske osobe. Važne uloge u religijskoj strukturi rezervirane su isključivo za muškarce.
U različitim povijesnim razdobljima odnos prema ženama se razlikovao. Žena je bila upućena na obitelj i kućanske poslove, ali ako je ostala bez muške potpore mogla je obavljati i poslove koji su bili muški. Primjeri koji svjedoče o iznimkama jesu mnoge kraljice kroz povijest. U situacijama kada je sin koji treba naslijediti kraljevstvo malodoban majke su preuzimale vlast i vladale do sinovljeve punoljetnosti. Ako kralj nije imao muških potomaka žene su pre
uzimale kraljevstvo. Dakle žene su dolazile na važne vodeća politička i druga mjesta samo kada je nedostajao muškarac. Iznimke koje su muškarcima dopuštale obavljanje ženskih poslova bili su samostani i redovničke zajednice u kojima su muškarci preuzimali odgovornost za kućne poslove.
U umjetnosti žena je bila česta tema, ali samo kao predmet divljenja muškarca koji je očaran njenom ljepotom. Žena je bila promatrana isključivo kroz izvanjsku ljepotu. Umjetnost je također bila rezervirana samo za muškarce kao i znanost općenito.
Tek u novijoj povijesti žene su se uspjele nametnuti i u umjetnosti i znanosti. Danas prema istraživanjima veći broj žena uspješno završava fakultet u odnosu na muškarce.
Ženske vrline koje su se cijenile bile su odanost mužu, čednost i poslušnost. A najvažnija vrlina koja je izdizala pojedine djevojke bilo je djevičanstvo.
Potporu za takav stav o ženama mnogi filozofi i mislioci imali su još od grčke filozofije. Aristotel je smatrao da je žena manje vrijedna od muškarca i da ima pasivnu ulogu u nastanku života, dok je muška uloga aktivna i ključna. Žene su za njega prirodna pogreška koja je nastala prilikom rađanja života i kao takva ona služi kao materijal muškarcu kod stvaranja nove vrste.
Povijesni pregled važnijih događanja
Značajnija djelovanja u svezi sa ženskim pravima započela su u prošlom stoljeću. Američki predsjednik Kennedy prvi je osnovao Komisiju za položaj žena i za predsjednicu imenovao Eleanoru Roosevelt.
Opća skupština UN donijela je 1979. godine Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena.
Godina 1975. bila je proglašena Međunarodnom godinom žena na Svjetskoj konferenciji u Cuidad de Mexicu. U Kopenhagenu je 1980. održana UN-ova konferencija Dekade žena.
Godine 1985. u Nairobiju je održana konferencija na kojoj je donesena strategija o poboljšanju položaja žena u svijetu.
Godine 1993. u Beču je donesena Deklaracija i Program akcije koji pozivaju na povećanu integraciju ženskih prava u sustav ljudskih prava UN. Uveden je i novi pojam ženskih ljudskih prava (Human rights of women) koji još više želi naglasiti važnost žene u borbi za ravnopravnost i dostojanstvo svoje ljudskosti.
Ljudska prava žena postala su nerazdvojivi dio univerzalnih ljudskih prava.
Godine 1995. u Pekingu je održana IV. svjetska konferencija o ženama. Na njoj je potvrđeno da ženska prava jesu ljudska prava. Sve odredbe koje se odnose na kršenje ljudskih prava trebaju se provoditi i kod kršenja prava nad ženama.
Uz ove svjetske konferencije svake godine održava se velikih broj manjih koje doprinose boljem položaju žena diljem svijeta.
Pravo glasa na izborima žene su uglavnom uspjele izboriti u prošlom stoljeću. Poslije Prvog svjetskog rata u Americi, Njemačkoj, SSSR-u i Velikoj Britaniji, a tek poslije Drugog svjetskog rata u Francuskoj, Italiji i dr. Žene u Hrvatskoj dobile su pravo glasa 11. 08. 1944. godine. Žene u Švedskoj uspjele su se prve izboriti za pravo glasa još 1867. godine, ali samo u općinskim izborima. Žene Novog Zelanda uspjele su se izboriti za to pravo 1893.godine. U nekim islamskim zemljama žene ni danas nemaju pravo glasa na izborima, razlozi su uglavnom religiozne prirode.
Posljednja istraživanja u Europi pokazuju da su žene najbolje zaštićene od nasilja u Španjolskoj i Nizozemskoj, dok su na začelju Poljska i Malta.
Žene i djevojke, ako doživljavate bilo koji oblik zlostavljanja, ne razmišljajte o preseljenju u Španjolsku, nego dignite svoj glas! Javno ustanite u obranu svojih prava, jer na to imate pravo.
Radovan Budeš, prof.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Žene su zapostavljene u političkom i kulturnom okruženju. Vrlo mali postotak žena uključen je u politički, bilo državni bilo stranački, vrh. Pitanje o zastupljenosti žena u politici izađe u javnost kratko vrijeme prije izbora kada se političari razbacuju obećanjima, ali već drugi dan nastavljaju uhodanim stazama.
Žene su doista u podređenom položaju u odnosu na muškarce. Manje su plaćene od muškaraca za jednako obavljeni posao. Gotovo da ih nema u nazivima glavnih ulica i trgova, iznimka su I. B. Mažuranić i Djevica Marija.
Od 138 spomenika u gradu Zagrebu samo njih 48 posvećeno je ženama, ali vrlo mali broj konkretnim povijesnim osobama. Česta su meta seksualnog uznemiravanja u medijima i reklamnim kampanjama. Naglašava se samo njihova fizička ljepota koja je lišena razuma. U ukupnom broju nezaposlenih žene su u većem postotku. U uslužnim djelatnostima i u turizmu na nekvalificiranim radnim mjestima 92% su žene. Dok u upravljačkoj strukturi zauzimaju svega 7%. Ovi i mnogi drugi pokazatelji razlog su mnogih aktivnosti koje se poduzimaju diljem svijeta da se poboljša odnos prema ženama.
Otkud potreba za ženskim pravima pored Deklaracije o ljudskim pravima
Opća deklaracija o ljudskim pravima donesena je 1948. godine u Parizu. Od 58 članica UN, njih 48 glasovalo je za, 8 članica bilo je suzdržano, a predstavnici dviju država nisu bili prisutni. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima danas je prihvaćena od velike većine država, organizacija i pojedinaca. Od 1948. godine do danas Deklaracija je prevedena na više od dvjesto jezika i najčešće je citiran pravni tekst u svijetu.
Osoba samim rođenjem stječe određena prava čije povrede izazivaju sankcije. Svaka pojedina država i svojim ustavom osigurava osobi poštivanje tih prava. Usprkos općeprihvaćenoj ideji o ljudskim pravima diljem svijeta ona su vrlo često, čak i u modernim društvima, nedovoljno zaštićena. Gotovo u svim zemljama svijeta mnogim osoba ta prava su ugrožena.
Definicija osobe jasno uključuje svako ljudsko biće koje je obdareno razumom i sviješću, a to znači muškarce, žene i djecu. Premda definicija osobe uključuje i žene i djecu oni su bili i još uvijek jesu najčešće žrtve nad kojima se krše ta prava.
U Kini i Indiji majke su prisiljene ubijati žensku novorođenčad. U Indiji i Pakistanu 90% muževa fizički zlostavlja svoju ženu. U Africi svake godine obrezivanjem unakaze tijela dva milijuna djevojčica. Gotovo nijedna država u svom ustavu nema diskriminaciju, ali je ona ipak prisutna.
Potreba za ženskim pravima javila se kao nezadovoljstvo i odgovor na česta kršenje ljudskih prava nad ženama. Prava žena su se kršila bez posljedica za prekršitelje. Žene su bile lišene mnogih prava koja su im zagarantirana Općom deklaracijom o ljudskim pravima. Ženska prava izjednačavaju pravno, ideološki, filozofski i politički sva prava svake ženske osobe.
Izraziti primjer ženskog prava je pravo odlučivanja o pobačaju ili prekidu trudnoće. Jednakost spolova u oružanim snagama, društvena jednakost i zastupljenost u političkim upravnim odborima te u izvršnim tijelima vlasti.
Što znači biti žena danas u dvadeset prvom stoljeću? To ovisi o tome gdje ste rođeni i gdje živite. U nekim dijelovima svijeta koji su zahvaćeni ratom žene su roba koja se razmjenjuje, prodaje. U ekonomski siromašnim zemljama mnoga ženska novorođenčad nisu poželjna. U islamskim državama sa šerijatskim zakonom uskraćeno im je obrazovanje, pravo glasa, zdravstvena zaštita i sl. U modernim i razvijenim zapadnim državama potplaćene su za posao koji obavljaju u odnosu na muškarce, često su žrtve zlostavljanja, vrlo teško dolaze do važnijih radnih mjesta u političkoj i ekonomskoj strukturi.
Sve to snažno je utjecalo na hrabre i odvažne žene da pokrenu inicijativu za ženska prava.
Uloga žene kroz povijest
Uloga žene kroz povijest bila je različita. Međutim osnovni princip shvaćanja uloge žene bio je da je ona podčinjena mužu i drugi princip da je ona ta koja vodi brigu o domaćinstvu, rađanju i odgoju djece. Muž je preuzimao odgovornost zaštite obitelji i opskrbe. Muž je samostalno donosio odluke i bio je glava obitelji. Ta podjela vidljiva je i danas u pojmovima muški i ženski poslovi, premda su se muško ženski omjeri u pojedinim poslovima mijenjali. Danas je znatno veći broj žena uključen u osnovno obrazovanje, dok je to mjesto ranije pripadalo isključivo muškim učiteljima. Žene su vodile brigu samo o kućnom odgoju. Tajnice su zauzele mjesto koje je također u povijesti pripadalo muškarcima, a koji su danas znatno manje zastupljeni. Gotovo da i nema zanimanja koje danas potpuno isključuje mušku ili žensku osobu. Žene kao nogometni suci bile su dočekane s nevjericom i šokom, no s vremenom se njihov broj povećava i danas je to sasvim normalna stvar. Žene koje upravljaju zrakoplovima, kamionima, tramvajima, motorima nisu rijetkost i postaju normalna pojava u razvijenom društvu.
Ženska podčinjenost ili muška nadmoć i važnost kroz povijest bila je čvrsto utemeljena. Tri velike religije Židovstvo, Kršćanstvo i Islam vjeruju u jednoga Boga koji je Otac i Stvoritelj. Sve tri religije naglašavaju važnost muške osobe bilo to kralja, sina, mesije. U kršćanstvu se naglašava jednaka važnost i vrijednost žene i muškarca pred Bogom. Bogu su i muškarac i žena jednako vrijedni i ta ravnopravnost u očima Božjim je jasna, ali primjena na zemaljski život unosi razlike. Eva – majka svih ljudi – snosi posljedice za istočni grijeh kao i Adam koji je također počinio grijeh. Ali kroz povijest na Evu je taj teret prvoga grijeha znatno više utjecao. Svijetli ženski lik u Kršćanstvu je lik Djevice Marije koja je majka svih kršćana i koja je zaslužna za spas čovječanstva. Većina svjetskih religija u strukturi i svećenstvu isključuju ženske osobe. Važne uloge u religijskoj strukturi rezervirane su isključivo za muškarce.
U različitim povijesnim razdobljima odnos prema ženama se razlikovao. Žena je bila upućena na obitelj i kućanske poslove, ali ako je ostala bez muške potpore mogla je obavljati i poslove koji su bili muški. Primjeri koji svjedoče o iznimkama jesu mnoge kraljice kroz povijest. U situacijama kada je sin koji treba naslijediti kraljevstvo malodoban majke su preuzimale vlast i vladale do sinovljeve punoljetnosti. Ako kralj nije imao muških potomaka žene su pre
uzimale kraljevstvo. Dakle žene su dolazile na važne vodeća politička i druga mjesta samo kada je nedostajao muškarac. Iznimke koje su muškarcima dopuštale obavljanje ženskih poslova bili su samostani i redovničke zajednice u kojima su muškarci preuzimali odgovornost za kućne poslove.
U umjetnosti žena je bila česta tema, ali samo kao predmet divljenja muškarca koji je očaran njenom ljepotom. Žena je bila promatrana isključivo kroz izvanjsku ljepotu. Umjetnost je također bila rezervirana samo za muškarce kao i znanost općenito.
Tek u novijoj povijesti žene su se uspjele nametnuti i u umjetnosti i znanosti. Danas prema istraživanjima veći broj žena uspješno završava fakultet u odnosu na muškarce.
Ženske vrline koje su se cijenile bile su odanost mužu, čednost i poslušnost. A najvažnija vrlina koja je izdizala pojedine djevojke bilo je djevičanstvo.
Potporu za takav stav o ženama mnogi filozofi i mislioci imali su još od grčke filozofije. Aristotel je smatrao da je žena manje vrijedna od muškarca i da ima pasivnu ulogu u nastanku života, dok je muška uloga aktivna i ključna. Žene su za njega prirodna pogreška koja je nastala prilikom rađanja života i kao takva ona služi kao materijal muškarcu kod stvaranja nove vrste.
Povijesni pregled važnijih događanja
Značajnija djelovanja u svezi sa ženskim pravima započela su u prošlom stoljeću. Američki predsjednik Kennedy prvi je osnovao Komisiju za položaj žena i za predsjednicu imenovao Eleanoru Roosevelt.
Opća skupština UN donijela je 1979. godine Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena.
Godina 1975. bila je proglašena Međunarodnom godinom žena na Svjetskoj konferenciji u Cuidad de Mexicu. U Kopenhagenu je 1980. održana UN-ova konferencija Dekade žena.
Godine 1985. u Nairobiju je održana konferencija na kojoj je donesena strategija o poboljšanju položaja žena u svijetu.
Godine 1993. u Beču je donesena Deklaracija i Program akcije koji pozivaju na povećanu integraciju ženskih prava u sustav ljudskih prava UN. Uveden je i novi pojam ženskih ljudskih prava (Human rights of women) koji još više želi naglasiti važnost žene u borbi za ravnopravnost i dostojanstvo svoje ljudskosti.
Ljudska prava žena postala su nerazdvojivi dio univerzalnih ljudskih prava.
Godine 1995. u Pekingu je održana IV. svjetska konferencija o ženama. Na njoj je potvrđeno da ženska prava jesu ljudska prava. Sve odredbe koje se odnose na kršenje ljudskih prava trebaju se provoditi i kod kršenja prava nad ženama.
Uz ove svjetske konferencije svake godine održava se velikih broj manjih koje doprinose boljem položaju žena diljem svijeta.
Pravo glasa na izborima žene su uglavnom uspjele izboriti u prošlom stoljeću. Poslije Prvog svjetskog rata u Americi, Njemačkoj, SSSR-u i Velikoj Britaniji, a tek poslije Drugog svjetskog rata u Francuskoj, Italiji i dr. Žene u Hrvatskoj dobile su pravo glasa 11. 08. 1944. godine. Žene u Švedskoj uspjele su se prve izboriti za pravo glasa još 1867. godine, ali samo u općinskim izborima. Žene Novog Zelanda uspjele su se izboriti za to pravo 1893.godine. U nekim islamskim zemljama žene ni danas nemaju pravo glasa na izborima, razlozi su uglavnom religiozne prirode.
Posljednja istraživanja u Europi pokazuju da su žene najbolje zaštićene od nasilja u Španjolskoj i Nizozemskoj, dok su na začelju Poljska i Malta.
Žene i djevojke, ako doživljavate bilo koji oblik zlostavljanja, ne razmišljajte o preseljenju u Španjolsku, nego dignite svoj glas! Javno ustanite u obranu svojih prava, jer na to imate pravo.
Radovan Budeš, prof.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
