Kreativnost - čudo, talent, slučajnost ili rad?

Kreativnost se kao koncept proučava u mnogim područjima poput bihevioralne psihologije, socijalne psihologije, psihometrije, kognitivne znanosti, umjetne inteligencije, filozofije, povijesti, ekonomije, gospodarstva. Stručna literatura poznaje preko 60 definicija kreativnosti. Unesete li pojam kreativnost u Wikipediju prva definicija na koju ćete naići je: Kreativnost je mentalni proces koji uključuje stvaranje novih ideja, pojmova, ili rješenja problema, ili novih poveznica između postojećih ideja ili pojmova. Većina ostalih definicija polazi od iste pretpostavke da je kreativnost umijeće stvaranja novog, drugačijeg kombiniranjem i spajanjem postojećeg, možda naizgled nespojivog, ali što je zapravo kreativnost i od kuda ona dolazi. Možemo li postati kreativni ili smo rođenjem i genetskim predispozicijama već predodređeni za kreativnost?

Svi smo kreativni?

Neki izvori tvrde da je kreativnost osobina s kojom se rađamo, dok drugi vjeruju da se ona može naučiti vježbanjem i korištenjem raznih tehnika. Michael L. Ray, profesor kreativnosti, inovativnosti i marketinga na poslovnoj školi američkog sveučilišta Stanford, kaže kako je kreativnost prisutna u svima nama. On vjeruje da ako osoba ne može izmamiti svoju kreativnost to ne znači da ju ne posjeduje, već da je samo potisnuta zbog predrasuda. Michael L. Ray prepoznaje tzv. četiri kvalitete kreativnosti: intuiciju, volju, veselje, snagu i suosjećanje koje se mogu njegovati i stimulirati vjerovanjem u osobnu kreativnost, oslobađanjem od predrasuda, preciznim opažanjem i znatiželjnim pitanjima. Ray kaže kako kreativnost nije tzv. Heureka moment ili trenutak nastajanja briljantne ideje, nego način življenja. S ovom tvrdnjom slaže se i Jay Conrad Levinson, otac Guerilla marketinga, koji je u svojoj karijeri napisao ili je sudjelovao u pisanju 29 knjiga, a kaže kako niti jedna od njih nije rezultat trenutka inspiracije; "Da sam čekao taj bljesak inspiracije, još bi se uvijek mučio s prvom stranicom moje prve knjige" (Jay Conrad Levinson).

Danas postoje čak i razne radionice na kojima možete usvojiti metode i tehnike za poticanje, razvoj i njegovanje kreativnosti. Kreativnost se može učiti i razvijati kontinuiranom primjenom raznih tehnika i metoda. Instant rješenja ne postoje, kreativnost je produkt napornog rada i fokusa na rezultate i to je činjenica koju će potvrditi većina profesionalnih kreativaca.

Tesla, Da Vinci, Shakespeare – genijalci ili ipak ne?

U nekim izvorima možete naići čak i na osporavanje genijalnosti kreativcima poput Mozzarta, Shakespeara i Picassa, njihov talent nazivaju mitom pozivajući se na istraživanja koja su pokazala da je opća izvrsnost određena čimbenicima poput prilika, ohrabrenja, motivacije, a ponajviše praksom i vježbom. Kao i na svim područjima ljudskog djelovanja, individualno se razlikujemo jedni od drugih po raznim karakteristikama, pa tako ni kreativnost neće biti na isti način izražena kod svih. Pretpostavimo li čak da svi ljudi imaju potencijala za kreativnost, njezin razvoj uvjetovan je utjecajima raznih internih i eksternih faktora kao što su osobnost, senzibilitet, odgoj, obrazovanje, društveno okruženje i dr. Okolina i uvjeti odrastanja utjecat će na našu percepciju o sebi kao kreativnoj osobi.

Djeca su kreativnija od odraslih - istina ili mit?

Već je odavno poznata teza o većem stupnju kreativnosti kod djece nego kod odraslih. Negdje se čak mogu pronaći i navodi kako su djeca u stanju prosječno ponuditi oko 60 alternativnih rješenja problematične situacije, dok se odrasli zadržavaju na samo 3 do 6 rješenja. Kao razlog ovome navodi se neopterećenost djece oslobođene od pravila, predrasuda i ustaljenih okvira i obrazaca ponašanja. Osim navedenog, djeca puno više vremena provode uz igru što naravno razvija njihovu maštu i kreativnost. Neki stručnjaci poput dr. R. Keith Sawyera, profesora psihologije na Washingtonskom sveučilištu u St. Louisu, ovu tvrdnju smatraju mitom. Sawyer u svojoj knjizi Explaining Creativity: The Science of Human Innovation pokazuje da djeca nisu tako kreativna kao što se vjeruje i otkriva dugačak i težak put kojeg pojedinci moraju proći kako bi postali kreativni. Dr. R. Keith Sawyer tvrdi kako škola i društvo ne ugnjetavaju kreativnost, već da joj, naprotiv, idu u prilog.

O kreativnosti su mnogi pisali, o njezinom konceptu su se bavili mnogi stručnjaci unutar okvira pripadajućih znanstvenih disciplina, nekad se često pripisivala čudu, nekad slučajnosti, a nerijetko ju povezuju s genijima. Ne postoji standardizirana tehnika mjerenja kreativnosti, no možda nam ni ne trebaju mjerači kojima će netko presuditi nečijem kulinarskom receptu, načinu kombiniranja odjeće, sastavljenom tekstu ili možda uratku globalno prihvaćenih genijalaca poput David Lincha, Tesle, Leonarda da Vincia, Mozzarta ili Shakespeara. Možda je pravo pitanje koje nam ostaje da na njega sami damo odgovor: Želimo li biti kreativni ili ne?

Ines Ištuk