Timski rad je ključ uspjeha

Ovo je pitanje došlo u prikladnom trenutku, nekoliko dana nakon što je Roland Berger proveo istraživanje o restrukturiranju tvrtki. Istraživanje u Hrvatskoj je pokazalo, citiram: „prosječan menadžer oskudnog je znanja, ima nedovoljne kontakte u svijetu i teško se snalazi u složenim situacijama.“ Treba li još što komentirati? Moja iskustva, doduše, nisu baš tako pesimistična, ali je činjenica da određeni broj nije u stanju uvidjeti koliko je kontinuirano usavršavanje bitno za dugoročni uspjeh. Moje je mišljenje da znanja koja posjedujemo zastarijevaju, ali uvijek ostaju korisna, jer nam daju sliku, širi pregled neke situacije i mogućnost da tu istu situaciju analiziramo s različitih aspekata. Međutim, bez novih znanja, koja se stvaraju brzinom koju vjerojatno ne možemo niti zamisliti, jednostavno možemo postati nekompetentni za posao kojim se bavimo. U informatičkoj industriji ili medicini to je maksimalno izraženo, dok se u drugim područjima možemo još malo, ali stvarno jako malo „švercati“. Jedno je sigurno, bez cjeloživotnog učenja sigurno se ne može postići izvrsnost, bez obzira na to kojim se poslom bavimo.

5. Koliko se u Hrvatskoj ulaže u edukaciju menadžmenta u odnosu na Europu?

Osobno nemam informaciju o otme tko je i kada istraživao odnose ulaganja u edukaciju, ali sam pronašla podatak o tome da hrvatski menadžeri provode godišnje jedan dan na edukaciju, dok u zapadnoeuropskim zemljama troše i po deset ili čak trideset dana. Druga, pak, informacija kaže da hrvatska poduzeća u edukaciju ulažu 0,1 posto dobiti, Europska unija 1,2 posto, SAD 1,6 posto, a Japan 1,9 posto (http://www.zadarskilist.hr/clanci/13102009/tko-zeli-biti-milijunas). Zanimljivo je da se u riječ „edukacija“ često povezuje riječ „trošenje“, a rjeđe „ulaganje“. Moje malo istraživanje na 52 poduzeća s početka prošle godine, kada je kriza nastupila u punom sjaju, pokazalo je da 35% poduzeća nije smanjivalo budžete za trening i usavršavanje zaposlenih, 33% smanjivalo je budžet, 21% nije niti imalo budžet za te aktivnosti u 2007. godini, a 11% ispitanika nije znalo odgovoriti na ovo pitanje. Dakle, u vremenu krize, u vremenu u kojem ističemo da su ljudi temeljni element konkurentske prednosti, prvo čega se odričemo upravo su ljudi, odnosno onoga što je najvažnije za naše poslovanje. Ako tome dodamo rezultate prethodno spomenutog istraživanja Roland Bergera, stvari se ne čine baš sjajne. Međutim, ja nisam pesimist, jer po polaznicima Poslovnog učilišta Filaks vidim da sve više i više ljudi razumije potrebu vlastitog usavršavanja te da u tome poduzimaju konkretne korake, da su motivirani za učenje i spremni da novostečena znanja i vještine primjene u svakodnevnom poslovanju.