Bivši prijatelj je gori nego neprijatelj

Prije mjesec dana na zajedničkom kolegiju direktorica je svoje zaposlene obavijestila kako se u Cavtatu održava kongres koji spaja dimenzije marketinga i tržišta nekretnina i kako se s vlasnikom agencije dogovorila o sudjelovanju šest osoba iz odjela marketinga na tom kongresu. Između ostalog, to su bile i Jasmina i Ivana. Sreću što će spojiti ugodno putovanje s korisnim predavanjima u odjelu marketinga uskoro je zamijenila operativna problematika: tko će, kako, kada i s kim putovati i spavati i slično. U svim kombinacijama i dogovorima ispalo je tako da su četiri kolegice svoje putovanje organizirale avionom, dok je Jasmina putovala s direktoricom u njezinom automobilu. One su krenule dva dana ranije, usput obavile poslove u Zadru i Splitu i nastavile do Cavtata. Tako je Jasmina osvojila prvi jack-pot: putovanje s omraženom direktoricom uz dva dana druženja gratis. Drugi jack-pot nije morala dugo čekati; kako su kolegice koje su putovale avionom već napravile svoj raspored za spavanje u sobama, Jasmina je imala tu čast da bude u sobi s direktoricom. Sve jedno bolje od drugog – pomislila je. Ali, nije imala izbora. Po dolasku u Cavtat, Jasmina je počela s razvojem strategija za što manje boravka s direktoricom. Čim su stigle u sobu, raspremila je svoje stvari, uredila se za večeru i krenula u restoran. Tamo je zauzela stol za sebe i svoje kolegice iz agencije. Naravno, tada još nije znala da njezine kolegice ne žele sjediti s njom za stolom i da su pod utjecajem Ivaninih tračeva. Sva sretna, čekala je da se i one spuste na večeru, da im malo ispriča kako je bilo na putu i da se konačno opusti od napornog putovanja. Dok ih je čekala, dvoje ljudi došlo je pitati ima li za stolom koje slobodno mjesto, ali ona je rekla da čeka kolegice i da su sva mjesta zauzeta. A onda se dogodilo – njih četiri spustile su se iz svojih soba, ušle u restoran, Jasmini kimnule glavom i kratko ju pozdravile, prošle pored nje i sjele za drugi stol. I ostavile nju samu da sjedi za praznim stolom. Još se nije bila oporavila od tog šoka, kada se u restoranu pojavila direktorica u potrazi za slobodnim mjestom kraj nekog poznatog. Kao što je poznato, Jasmina je bila netko poznati, a za njezinim stolom bilo je puno slobodnog mjesta. Posljedica toga bila je i zajednička večera s direktoricom s kojom se, nerado, druži već treći dan. A sve zahvaljujući svojim kolegicama koje je očito pogrešno procijenila.

Sljedeći dan na kongresu bio je nešto lakše podnošljiv jer je tamo srela i druge kolege, sudjelovala na predavanjima i jednoj radionici i istovremeno pokušavala obaviti dio posla koji je bio hitan. Vrijeme je prošlo brzo, a povratak automobilom u Zagreb, iako je dugo trajao, nije bio toliko naporan jer su i Jasmina i njezina direktorica bile prilično umorne, preumorne za velike priče i planove. Sada, naspavana, ne i raspoložena, Jasmina razmišlja kako je previdjela neke signale koji su joj ukazivali da njezine kolegice imaju završen prvi stupanj mobbinga. I još važnije, što učiniti i kako se sutra ponašati na radnom mjestu?