Poslovna etika

Zajedničke vrijednosti i mjerila svih ljudi
Propisi, mjerila i norme znatno su utjecali na čovjekovo ponašanje i djelovanje u svijetu u kojem živi. Životne potrebe i različite situacije života i suživota zahtijevale su nametanje nekih oblika ponašanja kao što su norme, pravila ili zapovijedi kojih se trebalo pridržavati. Različite korijene svakovrsnih normi i pravila nalazimo u svim kulturama. U judeokršćanskoj, islamskoj, indijskoj, kineskoj i mnogim drugim tradicijama. Premda postoje različitosti i specifičnosti koje povezujemo s točno određenom tradicijom, temeljne etičke norme najčešće su zajedničke.
Svako povijesno razdoblje zahtjeva ispitivanje i promišljanje već postojećih etičkih mjerila ponašanja i djelovanja te donošenje nekih novih. Svako etičko mjerilo potrebno je ispitati i promisliti te nakon prilagodbe i stvarne provjere primijeniti ga u djelovanju. Dakle potrebno je već utvrđena etička mjerila preispitivati, promišljati i nova donositi.

Vrijeme u kojem živimo doista nas potiče da moramo donositi nova etička mjerila koja su prije nekoliko desetljeća bila nezamisliva i suvišna. Primjer je čovjekov odnos prema ekosustavu.

Posebna mjerila i norme našeg odnosa prema prirodi zasigurno nemaju alternativu. O našem odnosu prema planetu na kojem živimo doista ovisi kvaliteta i život ljudi uopće. Opstanak života, kao takvog, nije upitan, upitan je život čovjeka. Bez obzira na prirodne katastrofe i kataklizme, život će se održati u nekom drugom obliku, ali život nas ljudi te biljnog i životinjskog svijeta kakav danas poznajemo, upitan je. Održavanje kvalitete i dugoročnosti života hitno zahtijeva promjene u ponašanju i donošenje novih normi i pravila koje trebamo usvojiti bez obzira kojoj zajednici ili narodu pripadamo.

Svjetski etos
Živimo u vremenu kada mnogi ljudi ne znaju ili ne žele znati što je dobro, a što zlo na životnim područjima kojima se bave. To se očituje na pitanjima istraživanja ljudskog embrija, razvoja modernog naoružanja, robotike, astronomije i mnogih drugih polja ljudskog djelovanja. Ne postoje univerzalni autoriteti koji bi uspjeli proširiti svoj utjecaj na širu ljudsku zajednicu. Nekada su to bili vjera ili neki drugi snažni moralni autoriteti kojih danas gotovo da i nema. Tehnički napredak i čovjekova prividna nadmoć, na planetu čiji smo stanovnici, u odnosu na druge oblike života, doveli su do krize morala. Svako etičko mjerilo mora imati oslonac ili temelj da bi ga se čovjek pridržavao. Mora imati odgovor na pitanje: Zašto je takvo djelovanje etički ispravno? Nije dobro ako je temelj mjerila isključivo na osobi koja djeluje. To što činim etički je ispravno jer ja tako kažem.

Čovjekova etička mjerila uvelike imamo zahvaliti religijskim i filozofskim predajama. Premda sve religije, uglavnom, imaju formiran i cjelovit etički kodeks, on nije primjenjiv i prihvatljiv svima. Isto vrijedi i za filozofske pravce i njihova etička mjerila i spoznaje. Međutim zajedničko djelovanje i zalaganje svih religija i različitih filozofija moglo bi pridonijeti stvaranju jedne nove svjetske etike koja bi bila prihvatljiva velikoj većini.

Dakle ne nametanje svojih specifičnosti drugima, nego zajedničkom suradnjom doći do općih i važnih etičkih mjerila djelovanja za dobrobit čovječanstva.
Ideja o svjetskoj etici pojavila se početkom zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća. Idejni začetnik je švicarski teolog i filozof H. Küng. Ideje o svjetskoj etici definirane su u Deklaraciji o svjetskoj etici koja je donesena 1993. godine u Chicagu na Parlamentu Svjetskih religija. Velike zasluge u stvaranju ideje o zajedničkoj odgovornosti za planet ima i nastojanje Ivana Pavla II. koji je nekoliko godine prije započeo međureligijske susrete i nastojao senzibilizirati javnost cijeloga svijeta o zajedničkoj odgovornosti za svijet u kojem živimo. Odaziv mnogobrojnih predstavnika najrazličitijih vjerskih zajednica bio je snažan poticaj u za nastavak takve ideje. Zajednički susret održao se u Asissu u Italiji.

Globalizacija koja nas sve više povezuje i zbližava mora imati i zajedničku obvezu. Zajedništvo i bliskost na koje smo upućeni u modernoj ili već postmodernoj eri ne bi smjele relativizirati i umanjivati vrijednosti pojedinih kultura, a sve u ime napretka i progresa čovječanstva, nego pronaći univerzalne vrijednosti i poštivati ih. Raznolikost kultura i tradicija sa svojim vrijednostima trebaju biti prepoznate kao tlo iz kojega će niknuti zajedničke vrijednosti koje trebaju biti vodeća snaga u napretku i razvoju čovječanstva.

Gotovo da i nema poteškoća kod isticanja ili potrage za vrijednostima koje su prihvatljive svima. Deklaracija o svjetskoj etici definirala ih je kao ljudskost i uzajamnost. Iz ovih dviju temeljnih vrijednosti izvedene su sljedeće: strahopoštovanje pred životom, nenasilje, solidarnost, pravednost, snošljivost, vjerodostojnost, ravnopravnost među spolovima te partnerstvo.

Etika u poslovanju
Etika i gospodarstvo mogu i trebaju biti u uzajamnom odnosu. Ova tvrdnja nije izraz nikakvog moraliziranja nego i stvarna činjenica koju mnogi gospodarstvenici mogu potvrditi. Etičnost u poslovanju isplativa je. Etičnost u poslovanju daje sigurnost i budućnost razvoja.
U osamnaestom stoljeću Adam Smith svojim djelom Teorija moralnih osjećaja ustvrdio je da se poslovanje koje potječe iz vlastitog interesa mora voditi mudro i pravedno. A kao temelj svih moralnih djelovanja treba biti ljudska dobrota.
Naravno, nije lako i jednostavno pred današnjom svjetskom ekonomijom i konkurencijom ponajprije misliti na dobrotu i etiku u svome poslovanju. Poteškoće se javljaju jer je produktivnost i profit u samom temelju poslovanja. Prigovori koji se najčešće čuju su: konkurencija određuje i oblik borbe na tržištu (s vukovima se mora zavijati), slijepo održanje etičkih principa usporava razvoj, temeljito razmišljanje o ispravnosti odluka dovodi do smanjenja preuzimanja rizika koji su u poslovanju nužni.

Prednosti su: dugoročna isplativost etički ispravnog poslovanja u odnosu na kratkoročne uspjehe, pozitivna slika u javnosti i društvu, stvaranje pozitivnog ozračja unutar poduzeća, jačanje povjerenja i lojalnosti među zaposlenicima.

Koja su temeljne odrednice moralnog poslovanja?
Najveća važnost, s pravom, pridaje se korupciji ili podmićivanju kod donošenja odluka, zatim čuvanje povjerljivih podataka, istinitosti informacija i transparentnosti, poštivanju ljudskih prava, sukobu interesa, poštivanju zakonskih propisa (kod javnih natječaja), brizi i zaštiti okoliša, odnosu prema zaposlenicima (radno vrijeme, redovite plaće, prekovremeni rad, sigurnost). Ovo su samo neke od etičkih smjernica koje pridonose pozitivnoj slici poduzeća prema javnosti i društvu i koje su dugoročno isplative.
Primjena etičnosti u poslovanju znatno pridonosi ugledu i uspješnosti poduzeća. Već dugi niz godina u svijetu, a odnedavno i kod nas, javno se obznanjuju podaci o društveno odgovornim poduzećima. Visoko rangirana poduzeća postala su javnosti dostupna i s njihovim ugledom raste im i dobit. Postaju poželjno mjesto za rad i privlače najkvalitetniju radnu snagu, imaju prednost kod sklapanja novih ugovora i pri odabiru suradnika. Gotovo da je postalo pravilo kod zapošljavanja propitivati o međuljudskim odnosima, poštivanju ljudskih prava, redovitim primanjima, satnici, osiguranju. Grubo kršenje nekih od ovih pravila nanose nenadoknadive gubitke pojedinim poduzećima, a vrlo je teško ponovno uspostaviti narušeni ugled. Javno iznošenje i obznanjivanje nepravilnosti znatno je doprinijelo odgovornijem i dugoročnijem planiranju poslovne strategije i vodi k boljoj budućnosti. Ravnopravno i odmjereno zastupanje svih poslovnih sudionika: vlasnika, suvlasnika, uprave, korisnika, dobavljača, društva i okoliša u skladu je s etičkim poslovanjem i rezultati su izgledni.

Poticanje etičnosti u poduzeću
O ljudima koji vode poduzeće ovisi i način vodstva. Je li to skladna velika obitelj, strogo racionalna organizacija ili neki drugi oblik upravljanja? Još uvijek velika odgovornost leži na čelnom čovjeku, direktoru ili upravi kao onima koji odlučuju o smjernicama i etičkog ponašanja u poslovanju. Za uspješno upravljanje od velike su pomoći tehnička dostignuća koja sugeriraju i gotovo trenutno prate sve vidove promjena u poslovanju, ali odlučnu ulogu igraju karakter i osobnost. Gotovo je nezamislivo bilo koju odluku donijeti bez obrazloženja potpomognutih tehničkim pomagalima, a to su razni grafikoni i statistički podaci. Ali svjesni smo da uz svu tehnološku pomoć glavnu odluku donosi osoba.

Zadatak odgovorne osobe je sagledati i povezati specifične izvještaje i pokazatelje iz različitih polja djelovanja te donijeti odluku o dobrobiti svih sudionika. Za uspješno vodstvo od presudne su važnosti jasno definirani ciljevi. Samo ona osoba koja ima jasne ciljeve može i odgovorno voditi ka ostvarenju istih.

Nejasni ciljevi dovode do pomutnje i krivih odluka koje su štetne i etički upitne. Takve krive odluke ne moraju nužno biti učinjene s namjerom. Neznanje ili nekompetencija česti su uzroci štetnih odluka za sve poslovne sudionike. Olako prihvaćanje odgovornih pozicija, bez potrebnog znanja, u upravnim odborima i drugim tijelima upravljanja isključivo radi profita bilo financijskog, političkog ili nekog trećeg zna izazvati velike poslovne gubitke. Osobe koje se nađu u takvim situacijama opravdavaju se činjenicom da nisu učinili ništa protuzakonito. Ili da oni nisu kompetentni niti jedini odgovorni, nego da su samo podržali prijedlog koji eto i nisu dobro proučili, smatrajući da su time oslobođeni svake krivnje za nastalu štetu. Odgovorom „moja savjest je čista“ i „ja mirno spavam“ zapravo potvrđuju da je za njih etika nepoznato polje koje tek trebaju otkriti. Etika nadilazi zakon, ona zapravo komunicira sa savješću pojedinca. Ali da bi savjest reagirala na neetička djelovanja moramo je na to pripremiti. Kako? Čestim ispitivanjem i promišljanjem svih naših postupaka. Sve poslovne odluke treba donositi promišljeno i bez žurbe, a provedba bi trebala biti brza i odlučna.

Odgovorne osobe svojim primjerom stvaraju pozitivno ozračje unutar poduzeća. Jasna politika poslovanja, definirani postupci napredovanja, tj. kazne i nagrade, etički kodeks, seminari koji pridonose poznavanju poslovne etike i drugi oblici jačanja odgovornosti siguran su put k uspješnosti.

Odgovornost vodstva je ključna, ali su svi sudionici dužni svoje odluke i postupke uskladiti s etičkim vrijednostima koje trebaju uvijek iznova usvajati i usavršavati. Nikada nije kasno za usvajanje etičkih vrijednosti ako ih nismo, iz bilo kojeg razloga, prije usvojili. Kad ulazimo u poslovni svijet pretpostavlja se da smo gotovo formirane ličnosti s već usvojenim vrijednostima koje trebamo provoditi i u poslovnom životu. Primjeri iz prakse upućuju nas na istinu koju trebamo prihvatiti, a ona je da učenje i izgradnja osobe ne prestaje sve dok osoba živi.

Radovan Budeš, prof.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript