Menadžment

Izdvajamo jednu od priča iz knjige Vražja posla: Kako preživjeti (ne)moguće poslovne situacije autorica Elvire Mlivić Budeš i Nataše Trojak. Knjiga je izašla u izdanju tvrtke Filaks. Pozivamo sve vas koji ste doživjeli neke nemoguće situacije na poslu da nam se javite i pošaljete vašu priču. Najzanimljivije priče izaći će u novom izdanju knjige... Vaše priče ćemo objaviti i na www.poslovni-servis.com. Kontakt e-mail je Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Jasmina je sjedila na balkonu svojeg stana i pila kavu. Trenutno se nalazila u vrlo problematičnoj poslovnoj situaciji i nije znala što učiniti. Nije znala čak niti treba li razgovarati s nekime o tome, jer bi ljudi mogli protumačiti da je problem zapravo u njoj.

Prije dva mjeseca zaposlila se u agenciji za prodaju nekretnina, koja je bila među prve tri agencije u Hrvatskoj. Pozicija koju je dobila nije bila menadžerska, ali je imala dosta velike odgovornosti i mogla je računati da će kroz neko vrijeme, ako se dokaže, moći i napredovati. Kada je počela raditi, u agenciji je zatekla Ivanu, kolegicu s kojom je radila u jednom od poduzeća u kojima je prije bila zaposlena. Bilo joj je drago da vidi poznato lice u novom okruženju.

Ono što Jasmina tada nije znala, a sada to pouzdano zna (i osjeća), bila je činjenica da ju Ivana baš nije voljela kao kolegicu. Još na prethodnom radnom mjestu često ju je tračala, pokušavajući narušiti njezin poslovni ugled. Međutim Jasmina je bila vrlo savjesna i sposobna, što baš i nije česta kombinacija, tako da tračevi nisu narušili njezinu reputaciju. Možda upravo zbog toga nije niti primijetila da se iza njezinih leđa događa nešto loše. A to loše, to se počelo događati i u novom poduzeću.

Zajednička direktorica marketinga u agenciji nije bila baš omiljena osoba. Točnije, Jasmina nije upoznala nikoga tko je o njoj rekao jednu dobru riječ. Međutim, zaista, znala je svoj posao. Među zaposlenima o njoj su se pričale svakakve priče, neke su se činile mogućima, a neke ne. Jasmina se pokušavala izvući iz tih razgovora, ali ponekad je minimalno sudjelovala kako bi se „uklopila u društvo“. Uglavnom, trudila se da pazi što govori, da minimalno sudjeluje u takvim razgovorima, ali opet da ne izgleda kao odmetnik. Kao i ostali kolege, i ona je direktoricu izbjegavala koliko god je to bilo moguće.

Više...

Izdvojeni primjeri neuspješnih poduzetničkih pothvata često više sliče izmišljenim pričama nego stvarnim ljudskim i poslovnim sudbinama. Kretanje u samostalni posao obično je uzrokovano željom pojedinca da samostalno djeluje, odgovara za uspješno poslovanje i u prosjeku zarađuje više od prosječnog zaposlenika. Poduzetnik ima veći izazov i povećanu odgovornost za uspjeh ili neuspjeh što pruža osjećaj zadovoljstva u gradnji samostalne poslovne karijere, no nažalost određeni broj poduzetnika više slijedi svoju intuiciju nego stvarne pokazatelje i općenito ima nerealna očekivanja od tvrtke koju tek gradi. Veliki je broj poduzetnika koji u avanturu kreću samo zato što nešto znaju dobro raditi i smatraju da će se netko (država, viša sila, kupci itd) pobrinuti za njihove proizvode ili usluge nakon što ih ponude tržištu. Neke osobe vjeruju da moraju „oploditi“ ušteđevinu nekim poduzetničkim projektom i ulaze u poslove o kojima ne znaju dovoljno, isključivo na nagovor uvjerljivih prijatelja ili rodbine. Zanimljivo je koliko poduzetnika ne zna izračunati potencijal tržišta, niti o tome razmišlja sve dok ne dođu prvi problemi s plasmanom proizvoda.

Tek kada utvrde da nitko nije čuo za njihovu ponudu niti se odlučio kupiti, počinju razmišljati o mogućim rješenjima. Činjenica je da se dobit stvara isključivo na tržištu, a ne dolazi od proizvoda, rada, menadžera ili zaposlenika. Samo su potrošači spremni platiti pravu cijenu za određeni proizvod ili uslugu. Mali poduzetnici moraju posebno biti svjesni važnosti kreiranja potražnje koja ima za cilj da potrošači najprije potraže njihove proizvode, umjesto da se obrate većem konkurentu. Za takvo ponašanje im treba dati pravi razlog, a uloga marketinga i jest u traganju i određivanju ravnoteže između poduzeća i potrošača na tržištu. Međutim, poduzetnici su često u zabludi, jer imaju nerealna očekivanja. Neke od najčešćih grešaka su:

1. Ne vidim konkurenciju
2. Neću uspjeti s visokim cijenama
3. Pomoći će mi prijatelji i kolege
4. Za svaki slučaj ciljat ću na cijelo tržište
5. Imam posla, nemam vremena za planiranje.

Više...

Razgovarali smo s Gordanom Ćorić (Festina lente/Veleučilište VERN), predavačicom u Poslovnom učilištu Filaks na programu Menadžment u malom poduzetništvu:

1. Razvoj poduzetništva utječe na gospodarski prosperitet, koliko se u Hrvatskoj ulaže u ovaj segment?
Citirajući jednu od najomiljenijih definicija poduzetništva: „Stvaranje nečega gotovo ni iz čega“, lako ćemo pomisliti da poduzetništvo predstavlja čarobni štapić i izlaz za gospodarstva u problemima. Međutim, poduzetništvo je jedan od pojmova koji je velikom brzinom prelazio put od negativnog etiketiranja preko priznatog alata za izlazak iz krize i put u prospertet, sve do pretjeranih očekivanja da je poduzetništvo svemogući izlaz za najveće probleme u društvu.
Poduzetništvo je u Hrvatskoj u neprekidnom procijepu: na njega se gleda kao na čarobni štapić, ali ga se cijelo vrijeme drži na kratkome lancu, jer je strah od zloupotreba često veći od očekivanja blagostanja za sve.
Nesporno je da se u Hrvatskoj puno ulaže u poticanje poduzetništva, no državni poticaji moraju imati svoj „rok trajanja“, jer su po svojoj prirodi diskriminirajući. Svake godine poticaje dobije manji broj onih koji ih traže, dok ih veliki broj poduzetnika ne dobije; djelomice zbog toga što ne udovoljavaju postavljenim kriterijima, a djelomice zato što ne pišu kvalitetne formalne prijave.
Većina poduzetnika/ca se slaže da bi najbolje ulaganje u poduzetništvo bilo kada bi se poboljšali i pojednostavili uvjeti poslovanja za sve, umjesto davanja poticaja „na žličicu“ manjem broju poduzetnika/ca...
Šteta je da nismo dovoljno koristili iskustva onih zemlja koje su prije nas koristile pretpristupne EU fondove, jer bi široka edukacija o korištenju tih sredstava i lakša dostupnost stručno-konzultantske pomoći za pisanje projektnih prijedloga koji se financiraju iz tih fondova bila jedno od boljih ulaganja u razvoj poduzetništva. Ohrabrujuće je da ima dobrih primjera korištenja ovih sredstava, no uvijek može biti bolje.

Više...

Razgovarali smo s Mr.sc. Natašom Trojak, suradnicom i predavačicom u Poslovnom učilištu Filaks:

1. Vođenje ljudi jedna je od zahtjevnijih zadaća u poslovanju, koliko je važno imati skladan tim?

Timski rad danas se smatra ključnim elementom uspjeha, moglo bi se reći da je to preduvjet uspjeha. Da bi tim dobro funkcionirao prije svega mora imati zajedničke ciljeve, međusobnu interakciju i osjećaj zajedništva. Uloga vođe u svim tim područjima je presudna, jer, kao što je to napisao John C. Maxwell, razlika između dva jednako talentirana tima je vođenje. I najbolji timovi rijetko će uz loše vođenje postići dobre rezultate. U praksi se zna dogoditi da novi vođa preuzme tim koji odlično funkcionira i da taj tim nakon nekog vremena postane loš, kao i obrnute situacije. To je očiti dokaz da vođenje može biti presudno za kvalitetan timski rad.

2. Timski rad važan je čimbenik uspješnog poslovanja, kako menadžer može utjecati na produktivnost tima?

Timski rad izrazito je kompleksan i njegova uspješnost ovisi od znanja koja su vezana za sam posao, preko mekih vještina do poznavanja samog timskog rada. Kada bih morala izdvojiti tri osnovna elementa, tada bi rekla da je, prije svega, potrebno precizno definirati ciljeve tima. To je preduvjet, temelj, osnova produktivnosti tima – da točno naju što rade. Nadalje, kada je cilj poznat, potrebno je odabrati članove tima prema njihovim stručnim znanjima i kompetencijama, ali i prema ulogama koje vrše u timu. Sam tim, pa tako i njegovi članovi, tijekom rada prolaziti će kroz različite faze. Zbog toga, u konačnici, menadžer mora poznavati te faze, njihove prednosti i nedostatke te mora znati i moći upravlljati tim fazama. Kroz sve to prožima se znanje i vještina upravljanja procesima, kao i stvaranje dobrih međuljudskih odnosa.

3. Kreativnost je danas osobina koja se sve više cijeni kod ljudi, može li menadžer potaknuti kreativnost kod svojih djelatnika?

Ne samo da može, on i mora poticati kreativnost. Nažalost, moja iskustva pokazuju da se o kreativnosti puno priča, ali da se ona malo prakticira. Ako ideje zaposlenika smatramo glupostima, ako ih omalovažavamo – bez obzira da li su ideje zaista provodive ili ne, ako mislimo da je nešto bezveze samo zbog toga što se do sada to tako nije radilo, i slično, tada kreativnost ostaje apstrakcija. Kreativnost je prekrasna, ona je izvor novih ideja, ali i motivator. Međutim, kreativnost nije samo zabavna, lagana aktivnost, poput ljetnog štiva. Ona ima svoj proces, ona ima svoje tehnike, ali jednako tako ima i svoju statistiku koja kaže da je od stotinu ideja samo jedna ona koja je primjenjiva i koja donosi rezultate. Dakle, moramo ih proizvesti i analizirati stotinu, da bismo došli do jedne prave. Ako smo u prvim pokušajima stvaranja ideja ismijani, prestati ćemo ih prezentirati (neki će ih čak prestati i stvarati) i statistika će učiniti svoje.

Više...

Čovjek je svojim razvojem na putu k čovječnosti i svojem ostvarenju razvijao i donosio različita mjerila i vrijednosti. Vrijednosti su postale nezaobilazni dio čovjekove povijesti. Njihova uloga i važnost mijenjala se kroz povijest.

Više...